Džamija u selu Lizoperci, smještenom u općini Prozor, predstavlja vrijedan historijski, kulturni i arhitektonski spomenik koji je 2003. godine proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir. Ovaj kompleks, koji obuhvata džamiju, mekteb (vjersku školu) i harem (groblje), svjedoči o višestoljetnoj tradiciji islamskog graditeljstva i kulturnog identiteta lokalne zajednice, ali je i značajno oštećen tokom oružanih sukoba 20. stoljeća te zahtijeva sistemsku zaštitu i konzervaciju u kontekstu očuvanja materijalne i duhovne baštine.
Lokacija i historijski kontekst
Džamija u Lizopercima nalazi se u selu Lizoperci, na području općine Prozor u Hercegovini, blizu obale Jablaničkog jezera. Lizoperci su mala zajednica sa bogatom historijom, koja se u historijskim izvorima spominje još u 15. stoljeću kada je bila dio regionalnih timarskih posjeda u osmanskom periodu.
Prema tradiciji i lokalnim predanjima, džamija je izvorno sagrađena oko 1530. godine, a graditelj joj se pripisuje Pozder-efendija (ili Pozder-beg), osoba koja je utemeljila naselje. Ovi podaci nisu potvrđeni savremenim arheološkim ili arhivskim istraživanjima, ali ukazuju na ranu osmansku fazu širenja islamske sakralne arhitekture u Hercegovini.
Arhitektonska i kulturna vrijednost
Arhitektonska vrijednost džamije ogleda se u njenoj tipologiji karakterističnoj za bosanskohercegovačke džamije pravougaone osnove, s centralnim molitvenim prostorom i sofama (galleri prostorima) uz bočne zidove. Sistem tradicionalne gradnje od lomljenog kamena i vapnena žbuka, te dimenzije objekta (oko 12,25 x 8,75 m) ukazuju na prilagodbu lokalnim građevinskim tehnikama i dostupnim materijalima u 16. stoljeću. Uz džamiju se nalazi i minaret izrađen od sedre (lokalni sedimentni kamen), koji je izvorno bio niži s drvenom konstrukcijom sve dok nije zamijenjen kamenom konstrukcijom 1925. godine.
Interijer džamije obuhvata prostornu unutrašnju konfiguraciju s mihrabom izrađenim od sedre i jednostavnim drvenim minberom, što svjedoči o tradicionalnoj islamskoj estetskoj i funkcionalnoj tradiciji sakralnog prostora. Uz džamiju je izgrađen i mekteb 1935. godine, koji je služio kako za vjersku nastavu tako i za osnovnoškolske potrebe lokalne zajednice.
Harem, odnosno džamijsko groblje s brojnim nišanima (nadgrobnim spomenicima), dopunjuje kulturni sloj mjesta kao mjesto kolektivne memorije i tradicije. Nišani od sedre i vapnenca sa arapskim natpisima dokumentuju dugu prisutnost muslimanske zajednice na ovom prostoru.
Ratna oštećenja i stanje kulture naslijeđa
Džamija je bila oštećena tokom Drugog svjetskog rata, nakon čega je obnovljena 1961. godine. No najznačajnija devastacija dogodila se tokom rata u Bosni i Hercegovini 1993. godine, kada je minaret porušen do ispod šerefe granatiranjem, a pad ruševina izazvao je dodatna oštećenja džamijskog krova i enterijera. Posljedice rata ostavile su strukturu objekta u lošem stanju, s brojnim strukturnim oštećenjima na zidovima i krovu te opasnostima od propadanja zbog odsustva adekvatne sanacije i zaštite.
Stanovnici naselja su 2003. godine samoinicijativno započeli sanacijske radove bez stručnog nadzora, što je rezultiralo dodatnim intervencijama koje nisu bile u skladu sa principima konzervatorske prakse. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika intervenisala je obustavom radova i planiranjem odgovarajućih konzervatorskih projekata prema stručnim standardima.
Pravna zaštita i institucionalni okvir
Džamija u Lizopercima sa mektebom i haremom je formalno proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika donesnom u Sarajevu 9. oktobra 2003. godine i objavljenoj u „Službenom glasniku BiH“. Ovaj status znači da kompleks uživa poseban pravni i institucionalni okvir zaštite koji uključuje mjere konzervacije, prezentacije i rehabilitacije u skladu sa Zakonom o provedbi odluka o spomenicima uspostavljenim nakon Daytonskog mirovnog sporazuma (Aneks 8).
Prema odluci, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine obavezala se osigurati pravne, znanstvene, tehničke i finansijske resurse za zaštitu i prezentaciju spomenika, uključujući izradu i postavljanje informativne ploče te projekte rehabilitacije pod nadzorom nadležnih službi. Zaštitni pojas oko kompleksa je utvrđen u cilju sprječavanja neprimjerenih intervencija u neposrednoj okolini spomenika.
Značaj i perspektive očuvanja
Kao jedan od najstarijih islamskih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini, džamija u Lizopercima nosi višeslojnu simboličku i identitetsku vrijednost za lokalnu zajednicu i šire kulturno-historijsko nasljeđe. Njezina arhitektura i kulturni kontekst doprinose razumijevanju regionalnog razvoja islamske zajednice u Hercegovini kroz nekoliko stoljeća.
U akademskom i konzervatorskom smislu, važno je da budući radovi na restauraciji i rehabilitaciji ovog objekta budu izvedeni u skladu sa međunarodnim standardima zaštite kulturnih dobara, uključujući minimalnu intervenciju, upotrebu tradicionalnih materijala i tehnika te konzervatorsku dokumentaciju i nadzor stručnjaka. Očuvanje ovog spomenika doprinosi i širem razumijevanju kulturne raznolikosti Bosne i Hercegovine, podstičući dijalog i međureligijsko poštovanje naslijeđa.
Džamija u Lizopercima predstavlja izuzetnu kulturno-historijsku vrijednost i svjedočanstvo višestoljetne tradicije islamskog graditeljstva u Bosni i Hercegovini. Proglašenjem nacionalnim spomenikom, ovaj kompleks je dobio pravni i institucionalni okvir za zaštitu, ali njegova potpuna rehabilitacija zahtijeva kontinuirane napore institucija, lokalne zajednice i stručne javnosti. Očuvanje takvih kulturnih dobara ključ je za identitet, historiju i međukulturalno naslijeđe zemlje.
