Naš čovjek, već duže vrijeme nastanjen u Njemačkoj, priča svoje iskustvo sa komšijom, Nijemcem. Naime, jednog dana ga je posmatrao kako, pripremajući se za zimu, slaže drva. Nijemac je i u tome bio pedantan, nastojeći da sve bude „pod konac“. Prvo je složio ćutke, potom iscijepana drva, zatim ona tanja koja mi zovemo „potaka“, a onda je lijepo složio i najsitnije grančice.
Naš čovjek to sve osmotrio pa mu veli:
„Hajde sve, ali to sitno, te grančice i hamelj, ma mi bi to u Bosni sve u kolica i direkt u potok, ili barem za kakvu voćku!“
Nijemac ga kratko pogleda pa reče:
„Sve dok vi budete tako rasipali svoja dobra, dolazićete kod nas da radite!“
Naš čovjek mu nije ništa odgovorio. A šta i da kaže?
