Bajram je velika nagrada od dragoga Boga

Razgovarala Jovanka Nina Todorović

Najsvetiji mjesec islama je iza vjernika. Kako je protekao i obilježen u Mostarskom muftijstvu?

– Mjesec ramazan je uvijek poseban, jedinstven. Vrijeme koje nas oplemenjuje, obogaćuje, izgrađuje, čini duhovno bogatijima, naprednijima, čini da naš karakter bude plemenitiji, da dobročinstva budu mnogostruko ispoljenija. Osjećali smo tu draž ramazana na mnogim mjestima tokom naših obilazaka brojnih džemata Hercegovine i jugozapadne Bosne. Ramazan unosi taj smiraj, toliko potrebni, toliko važan u našim životima, unosi mir, harmoniju, red, poredak u duši čovjeka, u životu čovjeka – njegovom ličnom i porodičnom životu, i javnom i društvenom, onoliko koliko je to moguće s obzirom na svakodnevnicu koju živimo.

Pobijediti sebe

Sretni smo da su se osjećali duh i bilo ramazana, da smo ga sretali, susretali. Kod naših ljudi smo vidjeli da ih je to vrijeme jednostavno oplemenilo. Sretni smo što je ramazan protekao u jednoj dostojanstvenoj klimi međusobnoga povjerenja, reda, poštovanja, snažnog odziva vjernika na sve aktivnosti IZ-a koje su bile raznolike, brojne u našim džamijama, više od stotinu džemata. Radosni smo što smo u takvoj klimi dočekali i Bajram. Velika je sreća, veliko je zadovoljstvo nakon tako snažno ispoljenog ibadeta, predanosti, iskrenosti u vjeri dočekati Bajram. A Bajram je nagrada vjernima, pravovjemima koji su ispoljili veliki trud, veliku žrtvu, posvećenost svemu tome, da ovo o čemu sam govorio ispune, da to sve bude na potrebnom nivou zarad Božijeg zadovoljstva, zarad ljubavi, zarad boljeg stanja medu vjemima. Bajram nam je došao kao ta velika nagrada, počast od dragoga Boga.

Vjera je ljubav, vjera je nada. Sve te poruke sažete su u učenju islama, učenju evanđelja, o kojima se govori u ovim blagdanskim danima.

Koje poruke biste poslali vjernicima povodom Ramazanskog bajrama?

– Bajram je nakon mjeseca pregnuća i istrajavanja posvijestio čovjeku da može sa odanošću, čvrstinom karaktera, vlastite volje uspjeti, odazvati se vječnom zovu, vječnom pozivu dragome Bogu, da može pobijediti samo sebe. Nadići vlastite slabosti, egoizam, pohlepu, odreći se mnogih stvari, odreći se i onoga što je inače dozvoljeno čovjeku. Kad kažemo halal, tokom ramazana čovjek se odriče i halala – dozvoljenih stvari zarad Božijeg zadovoljstva. Čovjek pokazuje tu odgovornost, visinu vjerničke svijesti. Velika je sve što na taj način čovjek izgrađuje snagu socijalne osjetljivosti, osjećaja za druge.

U tri sedmice katolici su proslavili Uskrs, pravoslavci Vaskrs, a muslimani Bajram. Može li nas sve skupa vjera učiniti boljima nego što realno jesmo na ovim prostorima?

– Vjera je ta koja daje čovjeku nadu, okrepu, uči čovjeka boljem, uči čovjeka da čuje Božiji poziv, nalog Božije vjere koja nalaže dobro, lijepo, korisno, nalaže čovjekoljublje, zabranjuje razvrat, mržnju, zavist, udaljavanje, isključivost… Pitanje je stvarnog suštinskog odnosa prema riječi Božijoj, prema Božijem nalogu, primjenu i u vlastitim životima, živjeti vjeru u suštini i punini, ne formalistički, ne profano, ne instant-duhovnost, ne instant-vjera, nego taj urajni kod, koji vidimo da se zamagljuje i stavlja u drug plan zarad toga šao je čovjek danas postao jednodimenzionalan. Ima jednodimentionalan pogled na svijet, odveć potrošački kod, odveć komoditet, isključivost, egoizam, individualizam. Vjera traži drugačije. Ako čovjek oživi u sebi to plemenito, lijepo i otvorenost srca prema drugome, prema svemu, prema svijetu, životu, prirodi, onda će biti lijepo. Onda je to vjera u punini i vjera dobiva na svom punom značenju i smislu.

Ko će puniti penzione fondove ako nema mjesta za mlade, ako gledaju prvu priliku da odu iz ove zemlje i ne razmišljaju da se vrate?

Od Vas, ali i predstavnika druge dvije vjerske zajednice ovog dijela BiH često dolaze poruke pomirenja, potrebe razvijanja saradnje… Vidjeli smo i, bit ću slobodna reći, državničke poruke koje su došle od igumana manastira Žitomislić pred Vaskrs. lzdvaja li to nekako Hercegovinu od ostatka države?

– Hvala što ste to primjetili. Hvala vam na tome što primjećujete da postoje ljudi predani mirotvornom, miroljubivom, životnom kursu, žele vidjeti vjeru u punini i da sagledavaju stvari iz ove naše hercegovačke perspektive pomalo drugačije. Naš hercegovački kontekst je bogat i jedinstven, mi smo u centru Muftijstva mostarskog, u gradu Mostaru, koji je usprkos svemu zadržao tu multi religijsku, multietničku supstancu. U tom pogledu, nadam se da dajemo neki mali doprinos tome svemu da održimo tu našu zajedničku supstancu višestoljetne zemlje Bosne i Hercegovine.

Građani u cijeloj BiH svih nacionalnosti i vjeroispovijesti žive sve teže. Tu je svakako najodgovornija politika, bez želje da minimiziramo ulogu jednih, drugih ili trećih predstavnika u političkom životu. Svjesni ste toga i kroz razgovore sa vjernicima u džematima. Kako gledate na trenutno socijalno stanje društva?

– Pa gledam sa zabrinutošću i osjećajem odgovornosti i brige za budućnost ove naše lijepe zemlje. Zemlje u kojoj odgovorni ljudi kojima je povjereno da u ime nas, bez obzira na to kako se zovu i kojoj religijskoj, nacionalnoj grupaciji pripadaju, općenito. Njihov zadatak jeste veliki i trebaju biti posvećeni i trebaju učiniti puno da u ovoj zemlji ljudima vraćaju nadu, pogotovo mladima, da oni vide perspektivu ovdje, da vide budućnost.

Kad se susretnem sa kolegama, vjerskim velikodostojnicima, insistiram na tome da otvaramo to pitanje, šta je perspektiva ako izgubimo mlade? Mi na ovim prostorima hercegovačkim na jugozapadu Bosne svjedočimo tome itekako. Prostori su prazni, krajevi su pusti. Ostajemo na trećoj generaciji ljudi, koji su svakako u potrebi, o kojima neko treba brinuti. To su ozbiljne stvari. Primarno mislim da je važno usredotočiti se na to da se ljudima vraća nada i da se ovdje stvara ambijent povjerenja, a ne nepovjerenja, odveć ove teške političke trzavice i nesigurnosti zarad nekog probitka političkog, na izborima, od izbora do izbora, ne ulijevaju nadu, i ne daju uvjerenje ljudima da gledaju budućnost u ovoj zemlji.

U mnogim stvarima političari bi se itekako mogli ugledati na pojedine vjerske vjerodostojnike. Uspijevate li, generalno govoreći, uticati na političare da se više posvete onima koje predstavljaju?

– Ne znam koliko uspijevam, no moj jezik je jasan, moja poruka je jasna. Otvaramo teme, delegiramo pitanja, oslovljavamo ozbiljna pitanja poput ovog maloprije, ali i druge društvene teme, izazove. Voljeli bismo, dakako, da ima mnogo više sluha i razbora, usredsrijeđenosti na probleme i pitanja, da vidimo da je to uzeto u obzir, da vidimo to na djelu. Nije da nema određenih pomaka kod određenih ljudi, svijesti, odgovornosti i brige.

Sređivanje Mostar

Ali, nekako u toj sveopćoj klimi koja vlada čovjek ne vidi da je to dominantno, a trebalo bi da to bude mainstream, ne da bude samo izuzetak od pravila, kada je pravilo da ne vidimo dovoljno sluha i posvećenosti. No, u svemu se nadamo da će biti bolje, drukčije i da će biti iskoraka.

Još jedan problem aktuelan je u Mostaru, a tiče se izgradnje Hrvatakog narodnog kazališta. Obraćali ste se i institucijama. Šta je predstavnicima lslamske zajednice glavni problem po ovom pitanju?

– Kako vi osloviste na početku da je to jedan problem, a problema je puno, nažalost. Koristim tu priliku da ponovno apelujem i kažem da zona prema Starom gradu kroz Fejića ulicu ne može biti saobraćajna zona, već mora biti pješačka. Politika dvostrukih aršina je štetna, ona vrijeđa dostojanstvo jednog naroda i zajednice. Insistiramo na dosljednosti i odgovornosti, da se stvar rješava, ne kroz političku prizmu, nego u skladu sa zakonom i procedurama.

Oslobođenje, četvrtak i petak, 20. i 21. april 2023. godine, Godina LXXX / Broj: 27279, str. 2-3.