“Dedo i nane” / Klečka stijena / Klek / Prozor
LEGENDA O KLEČKOM OKAMENJENOM “DEDI I NANI” (Priča Muniba Karađuza)
Legenda kaže:
U davna vremena na Kleku zivješe dvoje mladi, zdrav i ljep par, žena i muž. Bili su dosta bogati ali nisu imali djece. Godine prolaziše, uzalud su letili i radili kad nema nasljednika. Vjerom u Boga klanjali su se i molili i Bog se nije oglušio, poslao im je sina na svijet. Sin se rodi i nije bilo kraja njhovoj sreći. Rastao je kao cvijet iz vode. Sretni što imaju takvog ljepotana, još više su dobili elana i volje da mu sto udobniji život stvore. Rastao je lijep kao jabuka, cure su se lijepile za njegov pogled i nije ni jedna mogla da mu osmjeh ne uputi. Dođe vrijeme da se sin oženi. Mogao je svojim bogastvom i ljepotom da bira. I stvarno je izabro najljepšu u okrugu konjičke regije.
Bili su ponosni i nadasve zahvalni dragom Bogu. Mlada je bila pametna i voljena osoba. Njen muž – sin dede i nane nije mario za tom ljepotom i njenom bistrinom i dobrotom. Lutao je i dalje po bijelom dunjaluku tražeći, njemu samo poznatu, sreću. Otac se pitao šta se to dešava sa njegovim sinom u kojeg se do juče mogao zakleti. Vjerovao je da je u njega ugradio sve najljepše strane ljudskosti, stvorio mu uslove za normalan i udoban život. On to nije primjećivao, mislio je da će otac vječno da radi, a on da živi kao njihov princ. Mladoj se ogadio život a pogotovo kada je saznala da je trudna. Riješi ipak da ostane, zbog dobrote njegovih roditelja u mislima da će se nešto promijeniti kad se rodi dijete. Uzalud su otac i majka priče pričali, na jedno uho uđe na drugo izađe. Sin je tjerao svoje, misleći da je to što on radi vječno. Dani su prolazili kao mutna voda, a život se otegao kao zelena rijeka kojoj ne vidiš ni početak ni kraj. Ipak dođe dan i dijete se rodi, okupa se u hladnoj vodi i primjeti se da je muško.
Zadovoljstvu i sreći nije bilo kraja, za sve ovo spominjao se Bog.: hvala ti dragi Bože za sve dobro što nam daješ, spasi mi mog sina i pokaži mi vrjednosti života. Uputi ga dragi Bože na put svjetlosti, put respekta prema svojoj majci, ocu, ljubav prema svojoj ženi i djetetu. Uzalud su otac i majka pričali priče, njhov sin je umišljen da su oni stari i nevažni u njegovom životu. Tjerao je po svome, dolazio je samo kad nestane dukata. Dijete je raslo, život odlazio u nepovrat, kraj nije mogao niko nazrijeti [vidjeti]. Mlada jednog dana odluči da nešto promijeni u svom životu. Ovako nije vise mogla da podnese ruglo koje joj pravi njen čovjek. Saopštila je svekrvi i svekru da će se vratiti svojima, ne bi li tako natjerala muža na razmišljanje, a i sama sebe da uvjeri da li je njemu stalo do porodice i suživota sa njom. Što naumi to i učini. Dijete je ostalo sa nanom i dedom. Prolaze dani, mjeseci, a od sina ni glasa ni habera. Život dede i nane sve je bio teži i neizvjesniji. Sad su imali i unuka, kao dodatnu obavezu. Nije se moglo dalje. Odluči nana da krene da traži sina. Znali su od prolaznika da se viđa po gornje-vakufskim dućanima. Dedo je bio protiv da se tako nešto radi, bojeći se, ne daj Bože da se šta desi. Molio je i nije umolio. Odlučna da krene u potragu za sinom, život i onako više nije vrijedio ni za groš.
Riješila je povesti i unuk, svraćati će na konak od sela do sela dok ne stigne do cilja . Uzalud dedo govori: Ma kud ćes sa maksumom, vidiš li da je nejač i može vas usput sresti i vuk. Probao je dedo da je zaplaši a nana uporna u svom nijetu, krenu polganim korakom, unuka na leđa i put pod noge. [JA bih rekao sretno]. Vidjevši da nana ne odustaje, sažali se i prokonta šta će mi život ako izgubim i njih. Natakne opanke na noge i krenu u nadi da će još koji put zamoliti da ne ide na taj, za nju neizvjestan, put. Išlo se preko Dužica, Homatlija, Studenčice itd. Put je dug i neizvjestan. Dedo je molio i kad nije mogao da umoli u svojoj nehotici rekao je: IDI, DABOGDA SE SKAMENILA I TI I DIJETE. To rekavši, okrene se prema selu da se vrati kući. Kad je krenuo nazad i već se udaljio, začuo je tutanj sličan ruševini velikih stijena, okrenuo se u momentu, strahujući da se nešto ne desi ženi i unuku. Vidio je prizor koji mu zaledi krv u venama. Vidio je da su njegov unuk i žena bili skamenjeni . Vidjevši šta je uradio reče: E šta uradi, dabogda se skamenio, kako cu živjeti bez njih. Ubrzo nasta tutnjavina kao da se sve stijene odlomiše. Dedu povukoše prema sebi, osta skamenjen i vječni čuvar svog unuka i nane [žene].
Poslije nekoliko dana, kada je potrošio i posljednji groš, vraća se kući, putem kojim je uvijek išao. Izabrao je noć, a Mjesec je sijao kao dan. Gazio je puteljkom koji vodi prema selu. Najednom je zastao, pogled mu se uputi prema stijeni preko puta. Pogledom je otkrio da se tu nešto desilo, vidio je sjenu stijene koja do tada nije tu stajala. Misleći da mu se samo pričinjava, produžio je do druge stijene i tada je vidio da se ipak nešto desilo. Koliko sam lutao po tom svijetu, ne mogu prepoznati ni nasš stijene. Uvukao se u selo da ga niko ne primjeti. Ipak je osjećao dio grižnje savijesti. Došao je pred kućna vrata. Vrata su bila iz vana zaherezena. Gluha doba noći, pomislio je, a gdje su to moji? Otvorio je vrata, ušao u kuću, pogledao svaki kutak kuće i nije nikog našao. Sačekat će zoru pa da upita komšiluk da li neko zna za njih. Oka nije sklopio, premotavao je film prošlosti. Film u kojem je bilo sve lijepo kao u najljepšoj bajci iz snova.
Zora svanu, oka ne sklopi. Krenu u komšiluk da nesto sazna o svojima. Sve koje je pitao, rekli su mu da mu je majka sa djetetom pošla da ga traži i da je poslije i njegov otac otišao za njima i niko se nije još vratio. Sin se sjeti sjene koju je vidio i ispriča komšijama, koji mu nisu bas vjerovali. Zaputiše se da se uvjere i stvarno, tamo su stajale visoke stijene u obliku ljudi. Pošto se nikada nisu vratili kući, priča osta da se priča da je to dedo i nane. Sin se vrati kući, sjede na prag i poče da premotaje stranice svog života. Imao je sve: ženu, sina, majku i oca. Svi su ostali željni njegove ljepote, a duša – kuda će ona. Ispraviti se nije moglo, ostalo mu je samo da se pomiri sa sudbinom. Povukao se u sebe i zatvorio svoju tužnu životnu priču. Teško je bilo nositi saznanje da je on svojim postupcima ubio svoga oca, majku i sina te izgubio zlata vrijednu ženu. To ga je stiskalo i kad nije mogao da izdrži podsmjehe komšiluka, jedne noći je nestao i nikad se nije vratio…
