Varvar Ali-paša bio je na Bosni valija godine 1054. po Hidžri. Po broju je bio 84. bosanski valija, a upravljao je Bosnom samo jednu godinu. Turska Salnama naziva ga „Bosnali Varvar-paša“, a narod ga zove Varvar Ali-paša.
Pripovijeda se da je Ali-paša rođen u selu Varvara u Rami, kotar Prozorski, i da se po tome selu prozvao Varvar, a selo opet po njegovoj maćehi Varvari. Nijesam mogo doznati kako se Ali-pašin otac zvao, ali mislim da će biti današnji bezi Kopčići iz Rame od Ali-paše. O Ali-pašinom postanku priča se ovo: otac Ali-pašin bio je od bogatih seljaka. Od djece nije imao više osim Ali-paše, pa mu je taj sin bio očinji vid. Kada je Ali-paši bilo sedam godina umrije mu mati, te mu se otac oženi i uze curu po imenu Varvara. Ali-paša je živio kao pastorče kod maćehe i tako i ovako, dok Varvara ne rodi sina. Kada Varvara rodi sina, sveosve zamrznu na Aliju. Kazali su: „Kad je mati maćeha, i otac je očuh!“ Pa tako Aliju otac pošalje za ovcama samo da nije kod kuće, te bi tako Alija po cijelo ljeto proveo s čobanima kod ovaca na Vran-planini, a tek zimi bi kući došao. Kad bi Varvara ručak ili večeru davala, Aliji bi usula surutke, a svojoj djeci kajmak, vareniku i što je ljepše imala.
Alija bi tako deverao do 20.godine, ali kad mu dodija život u očevoj kući, ostavi kućni prag i ode glavom preko svijeta. Kako su u ono doba kiridžije mnogo iz Bosne u Solun išle, Alija se pogodi da im konjima služi, a samo da ga u Solun dovedu. Tako Alija dođe u Solun, pa i u Carigrad. U Carigradu upiše se u janjičare i počne služiti. Kako se u ono doba više tražilo junačko srce i jaka desnica nego nauka, to Alija brzo napredova i posta paša, pa ga eto već godine 1054., vidimo kao valiju na Bosni.
Pripovijedao mi je jedan beg, kojem je opet nekoji od starih Kopčića iz Rame pričao, kada je Ali-paša kao valija u Travnik došao, još su mu bili živi i otac i maćeha, pa pošalje po oca i braću svoje sluge i atove, a po maćehu tahterevan. Kad su došli u Travnik, Ali-paša je pred njih izašao, lijepo ih dočekao, pa kad im se kazao onda je rekao maćehi: „Vidi tetka, Bog sreću dijeli, a Varvara surutku, ali si mi ti sevep da ovo postanem, pa mi daj ruku da te poljubim“
I danas se u okružju travničkom čuje ta poslovica. Ali-paša je kod sebe držao oca, maćehu i braću, cijeli mjesec i kad su pošli kući u Varvaru svakog je lijepo darovao.
Narod ne zna gdje je Ali-paša umro.
(iz knjige „Zbornik bošnjačkih usmenih tradicija“, Aiša Softić, str.91)
