U narednom periodu ćemo vam povremeno predstavljati tekstove koji govore o prošlosti Prozora i Prozorske nahije, znamenitim osobama, građevinama, porodicama, prezimenima i mnogo čemu drugom, što će nam ponuditi obilje zanimljivih informacija. Za početak, krećemo sa dijelovima dužeg teksta „Spomenici islamske kulture u Prozoru“ koga potpisuje rahmetli Hivzija Hasandedić.
SPOMENICI ISLAMSKE KULTURE U PROZORU
Prozor se nalazi u Gornjoj Rami i središnjim dijelom je smješten u izduženoj vijugavoj kotlini ispod masiva Crnog Vrha i Makljena. Kroza nj prolazi cesta koja ga preko Jablanice veže s Mostarom i morem, a preko Bugojna sa Sarajevom i Srednjom Bosnom.
Staru župu Ramu s Prozorom Turci su zauzeli u ljeto 1463.godine ali ju je Vladislav Hercegović oslobodio u oktobru iste godine pa mu je ugarski kralj Matija Korvin 6.decembra 1463.godine potvrdio posjedovanje ove župe. Od tada pa do 1469.godine nema joj spomena u izvorima. Godine 1469., župa Rama se javlja kao nahija u kadiluku Neretvi a njen grad Prozor kao tvrđava s posadom i trgom, središtem te nahije.
Prozorski grad (Gradina) lociran je na južnoj strani Prozora, na relativnoj visini iznad varoši od oko tri stotine metara, gdje mu se ruševine i jedna kula i danas vide. Pouzdano se zna da je ovaj grad postojao u srednjem vijeku, a predaja kaže da ga je sultan Mehmed Fatih (1451-1481) najkasnije osvojio. Priča se da mu je neka baba iz katoličke porodice Dedića sa Gmića rekla da će grad moći osvojiti jedino ako nađe i sruši rezervoar s vodom u Borovničkoj Bari, odakle je olucima bila dovedena voda u grad. Kad je po naredbi sultana to urađeno, posada u gradu se je treći dan predala. Pošto se kraljica nije htjela predati Osmanlijama, ona se je sa svoja dva sina bacila u potok koji je tada prozvan Kraljevac.
Po drugoj verziji ovog predanja, u prozorskom gradu je u predtursko doba boravila bosanska kraljica Katarina koja je za potrebe posade bila dovela olucima vodu u grad iz Jezera na Borovničkoj Bari. Kad je carska vojska, po savjetu neke babe iz porodice Dedića pronašla rezervoar s vodom i prekinula dovod vode u grad, posada se odmah predala. Kraljica je, ne želeći da joj se sin poturči, tj.pređe na islam, skočila s njim u potok koji je tada dobio ime Kraljevac. Ona je imala i jedno žensko dijete koje je ostavila u tvrđavi. Za ovu uslugu jedna porodica Dedića iz Gmića primala je od turskih vlasti penziju sve do austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, 1878.godine.
Nakon zauzeća Prozora, Turci su u grad smjestili svoju posadu s dizdarom na čelu. U ugovoru o miru koji je sklopljen 20.avgusta 1503.godine između sultana Bajezida II (1481-1512) i Ugarskog kralja Vladislava, spominje se i grad Prozor u posjedu Turaka.
Posada prozorske tvrđave imala je 957. (1550.) godine 15 mustahfiza. Ferhad, dizdar tvrđave, uživao je timar od 2549 akči u nahiji Rami, a ćehaja tvrđave, Agiršah, sin Jusufov, timar od 1557 akči. Deset mustahfiza ove tvrđave uživali su tada deset timara u Ramskoj nahiji. Bali, sin Pirije, bio je prije 972. (1565/66) godine mustahfiz ove tvrđave.
Grad (castel) Prozor imao je 1574.godine svoj Pazar (trg) koji se je u predtursko doba, a možda i tada, nalazio na području Podgrađa. Ovaj grad je 1626.godine bio opasan bedemima ali bez artiljerije i stanovnika. U njegovom podgrađu bilo je tada oko 200 kuća. Biskup Marijan Maravić boravio je 1655.godine u Rami i zapisao da je Prozor tada imao 80 turskih (muslimanskih) kuća. U 16. i 17. Stoljeću Prozor je bio gradić sa nekoliko desetina muslimanskih kuća. Godine 1840., ovdje je bilo 160 kuća i tada je Prozor bio naseljen pretežno muslimanima. Prozor je 1855.godine imaohiljadu stanovnika, pretežno muslimana.
Pored većeg broja spahija koji su u Ramsku nahiju došli u vrijeme „fetha“ (osvojenja Bosne 1463.g.) i za u borbi pokazana junaštva ovdje dobili timare i zijamete, u ovom kraju je za cijelo vrijeme turske vladavine bilo spahija. U selima Ramske nahije imali su 1123. (1711.) godine timare slijedeće spahije: Alija u Kutima, Mehmed u Međuričju blizu ušća Rame u Neretvu, Mehmed u Krančićima, Ibrahim u Višnjevu, Mehmed u Lizopercima, Osman u Ljubuncima, Murat u Donjoj Vasti, Sahin u Hlapovićima, Nuh, Mehmed čauš i Mustafa u Rumbocima, Mahmud u Lapsunju, Husein u Hudutskom, Jusuf u Grevićima, Redžep i Hasan čauš u Podboru, Ibrahim u Jaklićima, Mustafa u Proslapu, Alija u čifluku Mehmed i Jusuf i Ahmed u čifluku Mehmed-beg. Ukupan prihod navedenih dvadeset timara iznosio je u spoemnutoj godini 114,593 akče.
U Prozoru su polovinom prošlog stoljeća živjele slijedeće spahije: Mustafa spahija Abas, Omer spahija Alibegić, Ahmed spahija Fejzić, Hasan spahija Numanspahić, Ibrahim spahija Numanović, Ali spahija, Bećir spahija, Halil spahija, Mahmud spahija, Šaćir spahija sin Abdulahov, Latif spahija, Osman Buljubaša i Ali alendar Čehić. Svi su oni vršili neke vojne funkcije na području Ramske nahije i za to uživali timare. Nekoliko spahija iz ove nahije imali su timare u Krančićima.
Prozorske age imale su posjede u selima Ramske nahije koje su im kmetovi obrađivali. Cijelo selo Jaklići i Ripci bila su svojina muslimana iz Prozora: Alibegovića, Grcića, Fejzića i Zaimovića. Fejzići su imali timare u nekoliko sela Ramske nahije a Zaimovići posjede u Ustirami koje su im kmetovi obrađivali. Na nekadašnje feudalce iz prozorskog kraja potsjećaju nas i nazivi slijedećih toponima u Ramskoj nahiji: Begov dolac, vrtača u Orašcu, Beguša, njiva u Šćitu, Begov gaj u Lugu niže Prozora i egov dolac, vrtača u Gornjoj Rami.
(Hivzija Hasandedić)
nastaviće se…
