Tošćanica u plamenu
Tužna je priča, ali i sudbina prozorskih Bošnjaka tog proljeća 1993. godine. 19.04.1993. godine jedinice HVO-a ulaze u selo Tošćanicu. Ispred kuće starac Ramo Vila, sa strahom, posmatra šta se dešava. Boji se za svoj život, ali više mu je na umu unuk Nermin koji je u kući. Počinje pucnjava, ubistva nevinih staraca, paljenje kuća,… Ramo utrčava u kuću, a zatim uzima gomilu jorgana i deka pa s njima pokriva unuka. Zločinci brzo dođoše do njihove kuće. Jedan vojnik upita: “Dedo ima li još iko u kući?”, Ramo reče:”Nema! Samo ja!” Neljudi izvadiše noži i zaklaše dedu Ramu na kućnom pragu. Upadoše i u kuću, ali nikoga ne primijetiše. Izlaze iz kuće i nastavljaju krvavi pir po selu. Nakon što je primijetio da se vojska udaljila od kuće. Nermin baci deke i jorgane sa sebe i istrča pred kuću. Jeziv prizor pred kućom. Nije se uspio ni obuti. Bos bježi kroz šumu prema selu Rodići. Tu mu neko od mještana daje obuću, a zatim nastavlja put prema Brgulićima gdje mu je bila majka, kod nane. Ispred kuće doziva: “Eto ti mene majko”. Sudbina je htjela da dječak Nermin ostane živ. Tog dana Tošćanica je do temelja spaljena, a u jednoj od kuća živa je zapaljena Husrep Đula, supruga također ubijenog Ahmeta. Istog dana ubijen je i Piralić Ibro.
Proučite fatihu nevino ubijenim stanovnicima Tošćanice:
– Vila Ramo 1907-93
– Husrep Ahmet 1919-93
– Husrep Đula 1924-93
– Piralić Ibrišim 1913-93
– Piralić Ibro 1948 -93
FOTO: spaljeno selo Tošćanica
TEKST: S.K.
