U jutarnjim satima 16. aprila 1993. godine, zvuk ezana iznad Ahmića bio je signal za početak napada jedinica HVO-a u operaciji nazvanoj „48 sati pepela i dima“. Tokom tog napada ubijeno je 116 Bošnjaka. Najmlađa žrtva bila je tromjesečna beba, dok je najstarija imala 82 godine. Među ubijenima nalazilo se jedanaestero djece i 32 žene.
Napad su izvršili pripadnici jedinica HVO-a Džokeri i Maturice, neposredno nakon ezana za sabah-namaz.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osudio je Darija Kordića na 25 godina zatvora za zločine počinjene u Srednjoj Bosni, uključujući i Ahmiće. Miroslav Bralo osuđen je na 20 godina, Vladimir Šantić na 18, a Drago Josipović na 12 godina zatvora. Sud Bosne i Hercegovine osudio je Paška Ljubičića na 10 godina zatvora zbog zločina u Ahmićima.
Adnan Zec, koji je tada imao 13 godina, preživio je napad i svjedočio ubistvu svoje porodice. U izjavi za Klix.ba 2024. godine opisao je događaje tog jutra:
„Ujutro oko pet sati roditelji su nas probudili i rekli da izađemo vani. Čuli smo detonacije i pucnjavu na sve strane. Kuća se u jednom trenutku zapalila, ali su roditelji uspjeli ugasiti vatru. Sakrili smo se ispod stepeništa, ne znajući šta se dešava. Zbog straha da se kuća ponovo ne zapali, odlučili smo izaći i krenuti prema susjednoj kući kako bismo saznali šta se događa.“
Tokom bijega, izgubio je roditelje iz vida, a zatim ih ponovo ugledao kako mu pokazuju da trči prema kući komšije Zijada.
„Nakon što sam prešao određenu udaljenost, začuo sam rafal. Komšija Zahir je bio ubijen, a iznad njega je stajao vojnik HVO-a koji me pitao gdje idem. Rekao sam da bježim, nakon čega mi je dao znak da nastavim. Nedugo zatim, drugi vojnici su me zaustavili i rekli da se vratim. Čim sam se okrenuo, pucano je na mene. Dva metka pogodila su me u noge i pao sam. Roditelji su bili nedaleko od mene. Otac je molio da njega ubiju, a da poštede majku i djecu, ali su vojnici naredili da se puca. Ubrzo nakon toga, ubijeni su.“
Zec je narednih osam dana proveo skriven u jednoj kući, gdje je uspio dopuzati i sakriti se. Istakao je da je svjedočio uništavanju života i identiteta Bošnjaka u tom mjestu.
Brojna svjedočanstva govore o brutalnosti zločina počinjenih u Ahmićima. Među stanovnicima sela bio je i hadžija Hazim Ahmić, koji je ranije svojim susjedima Hrvatima poklonio 2.000 kvadratnih metara zemljišta za izgradnju katoličkog groblja Topola, kao i 20.000 maraka za izgradnju crkve u Donjoj Dubravici.
Hazim Ahmić je također izgradio džamiju u Ahmićima. Tokom napada, zločinci su ga razapeli na prozore te džamije, nakon čega su objekat minirali zajedno s njim.
Zločin u Ahmićima ostao je zabilježen kao jedan od najsvirepijih i najdokumentovanijih zločina tokom rata u Bosni i Hercegovini. Fotografije srušene džamije postale su simbol razaranja i pokušaja uništenja bošnjačkog naroda i njegovog kulturno-historijskog naslijeđa.
(klix.ba)
